Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Tjelesna (fizička) ograničenja su sredstva koja sprječavaju osobu da slobodno pomiče svoje tijelo u položaj po vlastitom izboru. Primjeri uključuju ograde za krevet, pojaseve i fiksne stolove koji sprječavaju ljude da ustanu iz kreveta ili stolice. Tjelesna ograničenja kod osoba s demencijom ili kod osoba koje ne mogu samostalno hodati su često korištena metoda u ustanovama za skrb ili čak u obiteljskim domovima. Glavni razlog za korištenje tjelesnih ograničenja je pokušaj prevencije slučajnih padova te ozljeda uzrokovanih padom, ili da se spriječi ljude da ulaze u sobe drugih ljudi, kao i općenito hodanje bez nadzora, čime stavljaju sebe i druge ljude pod rizik.

Dovodi se u pitanje je li uporaba tjelesnog ograničenja učinkovit način sprječavanja padova ili ozljeda uzrokovanih padom. Time što se ljude tjera da provode više vremena nepokretni, mogu se otežati problemi s hodanjem te zapravo povećati rizik padanja. Mogu povećati osjećaje straha, ljutnje i nelagode, te smanjiti opće blagostanje pacijenta. Ostale nenamjerne posljedice uključuju povećani rizik dekubitusa i inkontinencije, te ozljede direktno povezane s korištenjem tjelesnih ograničenja. U nekim zemljama, korištenje tjelesnih ograničenja je ilegalno u većini okolnosti te upute preporučuju da se njihova uporaba smanji ili prekine.

Što smo htjeli saznati?

Htjeli smo znati koje mjere su najučinkovitije za prevenciju ili smanjenje korištenja tjelesnih ograničenja kod starijih ljudi koji dobivaju dugotrajnu skrb u ustanovama za skrb ili kod kuće. Mjere za prevenciju i smanjenje korištenja tjelesnih ograničenja obično uključuju edukaciju i obuku za medicinsko osoblje te također mogu uključivati i promjene u pravilnicima i načinu na koji je skrb organizirana.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Ovo je obnovljena inačica sustavnog pregleda objavljenog 2011. godine. Tražili smo ispitivanja koja su istraživala mjere potrebne za smanjenje ili prevenciju korištenja tjelesnih ograničenja kod starijih ljudi koji primaju dugotrajnu skrb. Ispitivanja su morala uključivati usporednu skupinu ljudi na kojima nisu provođene mjere (kontrolna skupina). Uključili smo jedanaest ispitivanja. Sva su bila provedena u ustanovama za dugotrajnu skrb (domovi za smještaj i njegu). Prosječna dob ljudi u ispitivanjima bila je oko 85 godina. U većini ispitivanja provođene mjere su uspoređivane s uobičajenim liječenjem, iako su u dva ispitivanja upravitelji domova za starije osobe kontrolne skupine također dobili neke dodatne informacije o tjelesnim ograničenjima.

Četiri ispitivanja su testirala organizacijske mjere kojima je cilj bio promjena pravila i prakse kako bi medicinsko osoblje koristilo manje tjelesnih ograničenja ili kako bi ih potpuno isključili iz uporabe. Bitan dio ovih mjera je bila obuka 'prvaka' koji bi podržali ostatak osoblja u izbjegavanju korištenja tjelesnih ograničenja. Šest ispitivanja je testiralo manje složene intervencije koje su pružile edukaciju direktno medicinskom osoblju. Jedno ispitivanja medicinskom osoblju dalo upute za specifične procjene rizika pada pojedinih štićenika.

Što smo saznali?

Naš glavni ishod interesa bio je broj ljudi koji su dobili mjere fizičkog obuzdavanja barem jednom tijekom trajanja ispitivanja. Organizacijske mjere vjerojatno vode ka smanjenju broja ljudi koji dobiju fizičko obuzdavanje i velikom smanjenju u broju ljudi obuzdanih pojasom. U jednom ispitivanju su praćeni štetni učinci i ozljede takvih mjera. Nisu zabilježeni takvi učinci. Nismo našli dokaze o tome da je uvođenje mjera dovelo do promjene u broju ljudi s barem jednim padom ili ozljedom uzrokovanom padom, ili u broju ljudi kojima je propisan lijek za promjenu ponašanja. Ova ispitivanja uglavnom su bila dobro provođena i opisana.

Za jednostavne edukacijske mjere, kvaliteta ispitivanja i njihovo izvještavanje varirali su, što je utjecalo na naše povjerenje u rezultate. Rezultati ispitivanja su bili nedosljedni, pa nismo mogli izvući jasan zaključak o učinku ovakvog tipa intervencije na korištenje tjelesnih ograničenja. Niti jedno od ovih ispitivanja nije prijavilo štetne događaje. Ponovno, nismo pronašli dokaze da ovakve mjere dovode do ikakve promjene u broju ljudi s barem jednim padom ili barem jednom ozljedom uzrokovanom padom, pa nismo mogli biti sigurni o učinku na propisivanje lijekova.

Prema jednom ispitivanju, informiranje medicinskog osoblja o individualnom riziku od padanja ne mora dovesti do smanjenja korištenja tjelesnog ograničenja u usporedbi s kontrolnom skupinom.

Zaključak

Organizacijske mjere koje ciljaju na smanjenje korištenja tjelesnih ograničenja putem mijenjanja pravila i prakse u domovima za starije osobe vjerojatno su učinkovite u sveukupnom smanjenju broja ljudi koji će dobiti mjere tjelesnog ograničenja, a posebno onih koje koriste pojaseve. Smanjenje mjera ograničenja nije dovelo do povećanog broja ljudi s padovima. Nismo sigurni smanjuju li jednostavne edukacijske mjere korištenje tjelesnih ograničenja. Uz to, informiranje o riziku od pad ima mali ili nikakav učinak na korištenje mjera tjelesnog ograničenja. Svi dokazi dolaze iz ispitivanja u institucijama te nisu nužno primjenjiva na skrb u obiteljskim domovima.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 4. kolovoza 2022. godine.