Ključne poruke

Nije sigurno jesu li stariji, 'tipični', odnosno antipsihotici prve generacije, poput haloperidola, učinkoviti u smirivanju agitacijskog ponašanja (na primjer, nemira i agresije); učinak je u najboljem slučaju umjeren. Tipični antipsihotični lijekovi mogu blago smanjiti halucinacije i deluzije kod osoba s demencijom. 

Noviji, 'atipični' antipsihotični lijekovi druge generacije, poput risperidona, vjerojatno blago smanjuju agitacijsko ponašanje. Atipični antipsihotični lijekovi vjerojatno nemaju učinak na psihotične simptome. 

Prva i druga generacija antipsihotičnih lijekova povećava rizik od pospanosti i drugih neželjenih događaja. Kada se simptomi pacijenata poboljšaju nakon propisivanja antipsihotika, to se uglavnom događa zbog prirodnog poboljšanja simptoma tijekom vremena.

Što su antipsihotici?

Antipsihotici su lijekovi propisani za liječenje psihotičnih simptoma i teško poremećenog ponašanja kod nekih mentalnih bolesti, poput shizofrenije, bipolarnog poremećaja i teške depresije. Psihotični simptomi su deluzije (vrlo snažno uvjerenje u nešto što nije istinito) i halucinacije (osjećanje - obično viđenje ili čujenje - stvari koje zapravo nisu tamo).

Antipsihotični lijekovi često se dijele u dvije skupine:

1. antipsihotici prve generacije (stariji) ili 'tipični', na primjer haloperidol;

2. antipsihotici druge generacije (noviji) ili 'atipični', na primjer risperidon.

Obje vrste mogu izazvati neželjene učinke, poput pospanosti, poremećaja pokreta (na primjer, neželjenih ili nekontroliranih pokreta, tremora, kontrakcija mišića) i povećanja tjelesne težine.

Zašto su osobama s demencijom potrebni antipsihotici?

Osobe s demencijom često doživljavaju halucinacije i deluzije duže vrijeme tijekom svoje bolesti. Posebno u kasnijim stadijima bolesti, mogu pokazati agitacijsko ponašanje poput nemira, vikanja ili agresije prema drugima. Važno je potruditi se razumjeti što pokreće ova ponašanja, a postoje mnogi načini njihove kontrole koji ne uključuju lijekove. Međutim, antipsihotični lijekovi često su propisivani osobama s demencijom za ove probleme. U mnogim zemljama oni se manje propisuju nego prije, ali se i dalje koriste kada su simptomi teški.

Cilj ovog sustavnog pregleda

Autori su htjeli saznati koliko dobro antipsihotični lijekovi smanjuju težinu agitacije i i psihotičnih simptoma kod osoba s dva najčešća tipa demencije, to jest demencije uzrokovane Alzheimerovom bolesti i vaskularne demencije. Također, autori su htjeli saznati koliko je ljudi iskusilo neželjene učinke.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Autori su pretraživali istraživanja koja su istraživala antipsihotične lijekove trenutno dostupne u Sjedinjenim Američkim Državama ili Europskoj uniji, u usporedbi s placebom (lažnom pilulom), za liječenje perzistentne agitacije ili psihotičnih simptoma. Osobe u istraživanju morale su imati Alzheimerovu bolest ili vaskularnu demenciju. Mogli su biti bilo koje dobi i boraviti u domu za njegu, bolnici ili zajednici. Većina ljudi u istraživanjima morala je doživljavati agitaciju (uključujući agresiju) ili psihotične simptome, ili oboje, na početku istraživanja.

Autori su usporedili i saželi rezultate istraživanja te ocijenili njihovo povjerenje u dokaze, temeljeno na čimbenicima poput metoda i veličina istraživanja.

Što je pronađeno?

Pronašli su 24 istraživanja u kojima je sudjelovalo 6090 ljudi:

- šest istraživanja ispitivalo je tipične antipsihotike, uglavnom haloperidol; 

- 20 istraživanja ispitivalo je atipične antipsihotike, poput risperidona, olanzapina i aripiprazola; i 

- dva istraživanja ispitivala su i tipične i atipične antipsihotike.

Sva istraživanja uspoređivala su antipsihotike s placebom. Sudionici su živjeli u institucijama, bolnicama, zajednici ili kombinaciji tih okruženja.

Ključni rezultati

Tipični antipsihotici (haloperidol, tiotiksen) u usporedbi s placebom:

- mogu blago poboljšati simptome psihoze (2 istraživanja, 240 osoba), ali nije siguran njihov učinak na agitaciju (4 istraživanja, 361 osoba); 

- vjerojatno povećavaju rizik od pospanosti (3 istraživanja, 466 osoba) i poremećaja pokreta (3 istraživanja, 467 osoba); 

- mogu lagano povećati rizik od ozbiljnih neželjenih učinaka (1 istraživanje, 193 osobe) i smrti (6 istraživanja, 578 osoba). 

Nije bilo dokaza o riziku od manje ozbiljnih i ozbiljnih neželjenih učinaka zajedno.

Atipični antipsihotici (risperidon, olanzapin, aripiprazol, kvetiapin) u usporedbi s placebom:

- vjerojatno blago smanjuju agitaciju (7 istraživanja, 1971 osoba) i mogu blago smanjiti agresiju (1 istraživanje, 301 osoba), ali vjerojatno ne čine važnu razliku u simptomima psihoze (12 istraživanja, 3364 osobe);

- povećavaju rizik od pospanosti (13 istraživanja, 2878 osoba) i vjerojatno blago povećavaju poremećaje pokreta (15 istraživanja, 4180 osoba);

- vjerojatno blago povećavaju rizik od bilo kojeg manje ozbiljnog ili ozbiljnog neželjenog učinka zajedno, rizik od ozbiljnih neželjenih učinaka i rizik od smrti (17 istraživanja, 5032 osobe).

Koja su ograničenja dokaza?

Sveukupno povjerenje u dokaze o tipičnim antipsihoticima je ograničeno, a povjerenje u dokaze o atipičnim antipsihoticima je umjereno. Tipični antipsihotici istraživani su samo u nekoliko istraživanja. Osim toga, istraživanja o tipičnim i atipičnim antipsihoticima nisu uvijek koristila najbolje metode ili nisu dobro izvještavala o rezultatima. Stoga su učinci na agitaciju ili psihozu možda bili precijenjeni, a učinci na neželjene događaje podcijenjeni.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj sustavni pregled uključeni su dokazi objavljeni do 7. siječnja 2021. godine.