Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Hepatitis C bolest je jetre koju uzrokuje virus hepatitisa C (HCV) koji se putem krvi prenosi s osobe na osobu, kao rezultat dijeljenja igli za drogu i drugih predmeta zagađenih krvlju. Virus dugo ostaje u tijelu i kod nekih osoba može uzrokovati sporo propadanje jetre ili cirozu i rak jetre. Zaražene osobe mogu osjećati slabost, mučninu, dobiti žuticu i smršaviti te mogu imati povišenu koncentraciju jetrenih enzima i bilirubina.

HCV je prisutan diljem svijeta i razlikuje se među zemljama, a približno 70 milijuna ljudi pati od kronične infekcije, što čini 40% sveukupnog broja pacijenata s kroničnom bolesti jetre. Osobe koje su dulje vrijeme na hemodijalizi imaju veću vjerojatnost infekcije HCV-om. Antivirusni lijekovi izravnog djelovanja, koji se mogu uzimati na usta, zamijenili su interferone koji su se prethodno koristili za liječenje infekcije HCV-om. Antivirusni lijekovi izravnog djelovanja su učinkoviti i lakše se podnose te su djelotvorni kod gotovo svih pacijenata. Interferoni se moraju davati potkožnim injekcijama i manje su djelotvorniji te imaju više nuspojava. Liječenje antivirusnim lijekovima izravnog djelovanja mora se provoditi 12 tjedana, dok se liječenje interferonima provodilo najmanje 24 do 48 tjedana sa ili bez tableta ribavirina koje su poboljšavale učinkovitost liječenja. Međutim, ribavirin se može nakupljati u bubrezima pacijenata i uzrokovati uništenje crvenih krvnih stanica i anemiju.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Od objavljivanja prethodnog sustavnog pregleda iz 2015. godine, noviji lijekovi (antivirusni lijekovi izravnog djelovanja) za liječenje infekcije HCV-om postali su dostupni, stoga su sada ažurirani dokazi koji ukazuju na učinkovitost antivirusnih lijekova izravnog djelovanja. Ova obnovljena inačica sustavnog pregleda tražila je nove dokaze iz randomiziranih kontroliranih ispitivanj za liječenje HCV-a kod pacijenata na dijalizi.

Ključni rezultati

Pronađena su tri istraživanja s oko 600 pacijenata koja bi se mogla dodatni prethodnom sustavnom pregledu koji je uključivao 10 istraživanja o hemodijalizi. Uporaba antivirusnih lijekova izravnog djelovanja, grazoprevira i elbasvira, u kombinaciji daje stopostotni odgovor na kraju liječenja, ali nisu bili dostupni podatci o naknadnom praćenju, a dokazi nisu bili dovoljno kvalitetni. Dodavanje ribavirina interferonu dovelo je do trajnijeg odgovora (virus nije bio prisutan u krvi po završetku liječenja), manje vjerojatnosti recidiva bolesti, ali više štetnih događaja. Telaprevir i ribavirin u različitim dozama kombinirani s pegiliranim (PEG) interferonom u različitim dozama i trajanjima daju slične rezultate nakon prestanka primjene i u pogledu trajnog izlječenja, ali dokazi nisu dovoljno kvalitetni. PEG interferon kratkoročno je učinkovitiji od standardnog interferona, ali ne dovodi do trajnog izlječenja, a oba su interferona jednako podnošljiva. Povećanje doze PEG interferona nije poboljšalo odgovor, ali je podnošljivo. Ograničenja ovog pregleda su dostupnost samo nekoliko istraživanja s malo ispitanika, a pacijenti s ozbiljnim bolestima isključeni su iz prethodnih istraživanja zbog očekivanih nuspojava. Stoga su dostupni dokazi nedovoljne kvalitete. Dokazi za novije lijekove poput antivirusnih lijekova izravnog djelovanja koji su zamijenili uporabu interferona kod opće populacije, ograničeni su i nisu dovoljno kvalitetni.

Zaključci

Ovo je obnovljena inačica sustavnog pregleda dostupnih liječenja za pacijente na dijalizi koji su zaraženi virusom hepatitisa C. Za liječenje se sada koriste antivirusni lijekovi izravnog djelovanja umjesto interferona. Grazoprevir i elbasvir dovode do odgovora na primijenjenu terapiju kod gotovo svih pacijenata, ali nema dostupnih podataka o trajnom odgovoru tijekom naknadnog praćenja, a dokazi nisu dovoljno kvalitetni. Upotrijebljene kombinacije telaprevira, ribavirina i PEG interferona s različitim dozama i trajanjima gotovo slične su učinkovitosti, no dokazi nisu dovoljno kvalitetni. PEG interferon učinkovitiji je od standardnog interferona u pogledu odgovora na primijenjenu terapiju koji nije trajan, ali su oba jednako podnošljiva. Povećanje doze PEG interferona ne poboljšava odgovor, ali visoka i niska doza jednako su podnošljive. Dodatak ribavirina daje bolji terapijski odgovor čak i nakon prestanka liječenja, ali ima više nuspojava.